Blog o rječniku: riječ “zvuk”
Značenje riječi:
Glagol “zvuka” znači stvaranje zvuka, obično ugodnog ili skladnog, kroz zvučnu vibraciju. Također se može odnositi na osjećaj zvuka da dosegne nečije uši.
Podrijetlo riječi:
riječ “zvuk” potječe iz latinskog “sonare”, što znači “za zvuk”.
Prilozi riječi:
Neki prilozi koji se odnose na riječ “zvuk” su: nježno, melodično, vrtoglavo, skladno, jasno.
Konjunkcije riječi:
Kako je “zvuk” glagol, s njim nema specifičnih veza.
Sinonimi riječi:
Neki sinonimi “zvuka” su: rezonirati, odjek, vibrirati, red, dodir, zvuk glasno.
Definicije riječi:
- Izradite zvuk kroz zvučnu vibraciju.
- Uzrok zvučnog osjećaja u nečijim ušima.
- Imaju određeni zvuk ili učinak.
Izrazi koje riječ primjenjuje:
1. Crkveno zvono počelo je zvučati u podne.
2. Meka glazba klavira zvučala je kroz hodnike.
3. Pjevački glas jasno je zvučao u prepunom kazalištu.
Primjeri riječi riječi:
Zvuk morskih valova zvučao je kao opuštajuća melodija za uši kupača. Vjetar se glatko puhao, čineći da lišće stabla zvuči u prirodnoj simfoniji.
RHIMES s riječju:
1. Ljubav
2. Cvijet
3. Bol
4. Vrijednost
5. Unutrašnjost
Anagrami s riječju:
1. Rosá
2. OSAR
3. Arso
4. Plitko
5. Sora
Nadam se da je ovaj rječnik bio koristan za bolje razumijevanje značenja, podrijetla i upotrebe riječi “zvuk”. Ako imate bilo kakvih pitanja ili prijedloga, ostavite ga u komentarima!