Blog o rječniku: riječ “zvuk”

Značenje riječi:

Glagol “zvuka” znači stvaranje zvuka, obično ugodnog ili skladnog, kroz zvučnu vibraciju. Također se može odnositi na osjećaj zvuka da dosegne nečije uši.

Podrijetlo riječi:

riječ “zvuk” potječe iz latinskog “sonare”, što znači “za zvuk”.

Prilozi riječi:

Neki prilozi koji se odnose na riječ “zvuk” su: nježno, melodično, vrtoglavo, skladno, jasno.

Konjunkcije riječi:

Kako je “zvuk” glagol, s njim nema specifičnih veza.

Sinonimi riječi:

Neki sinonimi “zvuka” su: rezonirati, odjek, vibrirati, red, dodir, zvuk glasno.

Definicije riječi:

1. Izradite zvuk kroz zvučnu vibraciju.
2. Uzrok zvučnog osjećaja u nečijim ušima.
3. Imaju određeni zvuk ili učinak.

Izrazi koje riječ primjenjuje:

1. Crkveno zvono počelo je zvučati u podne.

2. Meka glazba klavira zvučala je kroz hodnike.

3. Pjevački glas jasno je zvučao u prepunom kazalištu.

Primjeri riječi riječi:

Zvuk morskih valova zvučao je kao opuštajuća melodija za uši kupača. Vjetar se glatko puhao, čineći da lišće stabla zvuči u prirodnoj simfoniji.

RHIMES s riječju:

1. Ljubav

2. Cvijet

3. Bol

4. Vrijednost

5. Unutrašnjost

Anagrami s riječju:

1. Rosá

2. OSAR

3. Arso

4. Plitko

5. Sora

Nadam se da je ovaj rječnik bio koristan za bolje razumijevanje značenja, podrijetla i upotrebe riječi “zvuk”. Ako imate bilo kakvih pitanja ili prijedloga, ostavite ga u komentarima!